Pretraži ovaj blog

ponedjeljak, 25. rujna 2017.

Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna.

Uvjerena sam da ona narodna "gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna", kada je malo prepravimo vrijedi i za količinu hobija kojima se bavimo.

Uz malo dobre volje, puno , puno dobre organizacije nikad previše zanimacija. Još sretnija kombinacija je kada ih možemo preklapati, nadopunjavati, miješati, nizati jednu za drugom. Kad malo bolje razmsilim, teško da i poznajem puno njih koji imaju samo jedan hobi. To su onda uglavnom oni koji su na samom početku, pa ni sami još ne znaju što ih čeka.

Mi smo onaj dio populacije koji samnjuje gledanost svake emisije na TV programu, od dnevnika do turskih sapunica, a reality emisije se po nama ne bi trebale ni snimati. Radio i muzika su nam vjerni pratitelji i suputnici, a ima trenutaka kada je tišina oko nas sve što nam treba. 

Najmrskiji neprijatelj je vrijeme, sa njim ratujemo od prvog dana i tako će ostati do zadnjeg dana. Ili našeg ili njegovog.
Samo što smo pomislili da sve stignemo i da možemo ugurati nešto novo, vrijeme nas sustigne. 

Sve ovo vodi ka jednome i sada kada to ovako javno stavim na papir postat će stvarno. 
Službeno mogu reći da na svoj spisak mogu staviti novi hobi. Polako se uvlači i traži svoje mjesto već neko vrijeme. Sve onako okolo naokolo, pa se tješim da to nije to, to mi treba samo da bi mogla prezentirati i pokazati što sve radim. 
Obično je sebi najteže nešto priznati, ali svi dođemo do zida i dalje više nemamo kud. Pogledamo istini u oči i kažemo: DA IMAM NOVI HOBI - FOTOGRAFIJA.

Jesam li sam sigurna? O da, uvijek. 

Sad je trenutak da  se vratimo na početak priče. Kuća nam nije tijesna, jer jedno čeljade ima puno hobija i obično nije baš previše doma, pa ostali imaju dovoljno mjesta i nemaju potrebe biti bijesni. Djeca su velika i samostalna, mužu za sreću treba samo sretna i zadovoljna žena (koja ima gomilu hobija) i riješili smo svu organizaciju.
TV dođe na red u neke kasnije i sitnije sati (taman završe svi dnevnici i turske sapunice), a sa vremenom se borim, dok jedan ne odustane. A svi kažu da sam prilično tvrdoglava pa ćemo vidjeti kako će ta borba završiti. 

Da se uvjerite da ne pričam u prazno,  nekoliko slika (najnovijih) u nastavku, a ostatak možete vidjeti na Instagramu, FB profilu, a od danas i na novoj stranici  Discover the photo












petak, 12. svibnja 2017.

TheGift.cool

Nekako je prošli post bio uvod u ovaj današnji, samo što danas neću puno pametovati što sve trebamo znati kada hoćemo hobi pretvoriti u posao, već ću pokazati kako samo to mi (tri glave - kasnije ću ih predstaviti) upravo napravile.

Ideja za ovo (kao i za još barem 100 drugih) u mojoj je glavi već neko duže vrijeme, ali valjda od silne gužve nikako da dođe na prvo mjesto. Oni koji vjeruju u sudbinu rekli bi da je samo čekala pravo vrijeme (ili možda prave ljude), a ja sam uvjerena da je isplivala na prvo mjesto zato što sam ja baš sad to htjela (ima dana kada baš i nisam previše skromna).

I tako prije tri mjeseca u jednom neobaveznom razgovoru dobila sam dozvolu da s autorskim radom Igora Beroša - licitar - mogu raditi što hoću (to se zove povjerenje).
U originalu to je shema za izradu licitara u tehnici čipke na batiće, ali kako ništa nije upisano u kamen uz pomoć treće glave Ane Sever od sheme za čipku došli smo do predloška za print.




Nije sve baš išlo tako brzo kako sada izgleda.

Posložiti prioritete i rasporediti zadatke bio je prvi korak. 
U današnje doba interneta, pinteresta, i ostalih, više manje, društvenih mreža možda izgleda suludi posao, ali naše tri glave su ipak odlučile to napraviti. Nekome tko ne poštuje tuđi rad, to ovako i onako ne znači ništa, a svi ostali će to, nadam se, znati cijeniti.

Smišljanje što i kako, izrada uzoraka, odluke o cijenama i načinim prodaje je sastavni dio svakog posla.
U finišu je trebalo smisliti i ime koje je će najbolje predstavljati naš rad. I kad je izgledalo da je sve gotovo, ime izabrano, logo završen, ženski dio je odlučio sve to promijeniti (muški dio se sa puno razumjevanja složio sa nama - ništa drugo mi i nije preostalo)

I tako je nastao  TheGift.cool 

Naša prva "kolekcija" Licitar u srcu osim što je cool i ekološki je osviještena pa ćete moći nabaviti i eko platnene vrećice, majice, jastuke (izrađene u našoj radionici) podloške za čaše.


Slijedeći tjedan svijetlo dana ugledat će i web shop TheGift.cool

Pratite nas na FB, web i naravno na ovom blogu.






nedjelja, 7. svibnja 2017.

Posao ili hobi?

Posao ili hobi? Hobi koji je postaje posao? Vječno pitanje i dilema.

Dugo razmišljam da napišem nešto na tu temu, ali stalno se provlači neka sumnja da nisam dovoljno stručna i pozvana da govorim (ili pišem) o tome.
A onda, nekako, nakon 10 godina privatnog posla i broja godina (koje neću napisati) bavljenja raznim hobijima možda bi i trebala nešto napisati.


Ovo ne pišem iz razloga da bi nekoga obeshrabrila da svoj hobi pokuša pretvori u posao (oni koji me znaju malo duže, znaju da baš i nisam "ziheraš"), ali da prije odluke sagledaju stvar sa svih strana.

Hobi - aktivnost koju radimo iz našeg zadovoljstva u slobodno vrijeme, kojom "punimo baterije", od koje ne očekujemo financijsku korist.

Posao - nešto što radimo (prvenstveno) zbog financijske koristi, ono od čega, barem, većina nas, živi i plaća svoje račune. Sreća i zadovoljstvno je kada radimo i živimo od onoga što volimo, ali i onda je to "posao", a ne "hobi".

Onog trena kad od našeg hobija imamo financijsku korist, to polako, ali sigurno prestaje biti hobi i postaje posao (ne ulazim u sferu legalno ili ne - to će doći malo kasnije).

Iz svog iskustva znam da je veliko zadovoljstvo kada napravimo nešto što smo mi osmislili, a nekom se to dopada i spreman je dati svoj novac za to. Ispočetka su to nama bliski ljudi koji znaju da nešto radimo, to im se sviđa, pa kupe od nas pokoju sitnicu. 
I, naravno, još  uvijek nam je to hobi (miljama daleko od "posla")
Kako onda određujemo cijenu? 
Najčešće imamo strah da ćemo za to tražiti previše (jer nije to bilo tako "teško" napraviti), pa prodajemo nekome svome, poznatome, jedini trošak nam je bio neki materijal koji smo potrošili.
I tako odredimo neku cijenu, mi dobijemo neki novac, kupac (poznanik) je dobio što je želio i svi smo sretni.
To se ponovi nekoliko puta, a u nama se počinje rađati ideja kako nama to dobro ide i baš bi to mogli raditi malo ozbiljnije.

Sada dolazimo do pitanja kako ćemo svoj hobi pretvoriti u posao. 

Danas imamo više mogućnosti za to. 
Neka me pokušaju razuvjeriti svi koji misle da giješim, ali čini mi se da je to kod nas izjednačeno sa otvaranjem stranice na FB i mislimo da je to to. O tome imam svoje mišljenje, ali to nije sada tema (možda nekom drugom prilikom).

Možete se učlaniti u neku udrugu, pa prodavati preko njih (također vrlo raširen način rada). Tada morate naći udrugu koja je registrirana za gospodarsku djelatnost i detalje dogovoriti sa njima. Moje znanje o udrugama nije toliko veliko da bi tu mogla ići u detalje.


Moje shvaćanje pretvaranja hobija u posao, podrazumjeva nekoliko stvari. 
Prvo je da radim legalno (kako god okrenemo, ako ne možemo mirno spavati, ne možemo ni dobro raditi). Živimo gdje živimo i ako želimo ovdje raditi, moramo raditi po pravilima koja su nam data (ne želim otvarati temu kako pravila vrijede za neke, a za neke ne).
Znači, možete otvoriti kućnu radinost ili sporedno zanimanje, obrt ili d.o.o. (ili j.d.o.o.).

Sada do izražaja dolazi moje skromno znanje iz nekih područja koja su nam neophodna da bi hobi pretvorili u posao (za one koji to ne znaju osnovna djelatnost moje fime je knjigovodstvo)
Više nije dovoljno da znate nešto dobro napraviti, za uspjeh vam treba nešto ipak više.

Prvo trebate odlučiti što je za vas najpovoljnije, svaki oblik poslovanja ima svoje prednosti i mane.
Slijedeći korak je doznati koji su sve troškovi koje ćete imati. Postoje troškovi koje svaki mjesec morate podmiriti bez obzira da li ste nešto prodali ili ne. 
To su najčešće troškovi doprinosa, naknade bankama, obavezne članarine i sl. 
Znači svaki mjesec morate zaraditi toliko da podmirite te troškove.

Da bi mogli opstati u silnoj konkurenciji (morate biti svjesni da niste vi jedini koji se bavi nekom djelatnosti) morate proširiti krug kupaca. Više vam nisu dovoljni prijatelji i poznanici. Naravno oni su vam velika podrška i reklama, ali ne i dovoljna. 

Slijedeći trošak je svakako trošak za kvalitetnu reklamu i promociju. Možete i sami izraditi web stranicu (odlično ako imate to znanje, uštedili ste lijepi novac).

Slijedeća odluka - kako i gdje ćete prodavati. 
Da li je to direktna prodaja (nemojte zaboraviti da ako planirate raditi sa gotovinom, obveznik ste fiskalizacije koja zahtjeva od vas neka ulaganja - čitaj "troškove") ili ste se odlučili da ćete robu davati drugima da je prodaju umjesto vas.
Što god odlučili morate znati razliku između veleprodajne  i maloprodajne cijene.

Zavisno kako ste odlučili poslovati trebat će vam i knjigovodstvo (nemojte ovo shvatiti kao samoreklamu).

Kada ste sve ovo obavili i imate cifre vrijeme je da ozbiljno sjednete i napravite kalkulaciju (veleprodajnu i maloprodajnu). Koliko vrijedi vaš proizvod, a koliko bi mu trebala biti cijene i koliko prihoda vam mjesečno treba da (za početak) budete na nuli.
Sada vam ona cijena sa početka priče pada u vodu. Sve ove troškove (a sigurno i još pokoji kojeg sam momentalno zaboravila, ili je specifičan za vašu djelatnost) morate ukalkulirati u vašu cijenu.
Cijena vašeg proizvoda se drastično promjenila? Naravno, to više nije hobi, sada je to posao.

Nemojte ovaj post uzeti zdravo za gotovo. Ovo je samo moje sažeto viđenje što vam je potrebno da bi hobi pretvorili u posao.

Najvažniju stvar sam ostavila za kraj (nadam se da će vas barem mali broj doći do kraja teksta) a to je je UPORNOST i SAMOKRITIČNOST.

Kako se nikada ne kitim tuđim perjem red je da kažem riječ dvije o slikama koje sam stavila uz ovaj post.
Lampa je nastala iz čistog zadovoljstva (zadovoljstvo ovdje puno bolje zvuči od hobija). Nešto što se mota po glavi već dvije godine, a nastalo je uz pomoć Igora Beroša  (Čipka by Igor Beroš). 
Što se može napraviti kada dobiješ na poklon 5 komada ručno napravljenih čipki, pa naravno unikatana lampa.