Pretraži ovaj blog

subota, 18. kolovoza 2018.

Kako mi je ministar Marić pomogao napraviti ajvar!!

Druga je polovica 8. mjeseca  i spravljanje zimnice je u punom jeku. Kako nisam baš previše od kuhinje zimnica se sastoji od dvije stvari šalša i ajvar.
Šalša je već gotova, a ajvar tek stiže.
Kako imam obazrivu i najbolju obitelj na svijetu, njih troje se pobrinu da mi ne smetaju i ostave me na miru. Radim ga na, naravno, onaj teži i duži način. Prvo se paprika i patliđani peku u pećnici, pa gule i čiste, pa tek se onda kuha. Količine su ograničene jednim povećim loncem (mjera od 20 kg paprike i 6-7 kg patiliđana) i tako barem 3 puta (čitaj tri vikenda). Ove godine treba biti dovoljno ajvara za zadovolji potrebe u Portu, Beču, Osijeku i Zagrebu. Za one koji ne znaju živim i radim na 4. katu u zgradi koja nema lifta, pa je i donjeti te količine do kuhinje podhvat.

Ako ste barem jednom radili ili gledali kako se radi ajvar, jasno vam je da je to popriličan posao i svaka pomoć je dobrodošla. I tu stupa na scenu ministar Marić (ne nije mi došao doma i pomogao mi guliti papriku, tako si nismo baš dobri).

Naša vlada nastavlja svoje "reforme" i nekako mi se čini da nam ovaj put nisu prijetili (kako to obično bude, prvo doznamo kolika je kazna, a tek onda što trebamo raditi)  već su sve članove uprava i izvršne direktore prozvali lopovima koji zloupotrebljavaju zakon. Da bi tome došli na kraj odlučili su udvostručiti ukupan trošak plaće za sve članove uprave i izvršne dirketore. Ove godine svaki mjesec za plaću (direktora) moramo izdvojiti  cca 6.100,00, a od slijedeće godine to bi trebalo biti cca 11.100,00). Da ovaj dio ne bi krivo shvatili, to nije plaća koju dobijemo na tekući račun, to je ukupan trošak plaće sa svim doprinosima iz i na plaću.

U svom radnom vijeku sam promjenila dosta poslova i firmi (jedno nikad nisam radila u "državnoj službi"), a već (ili tek) 11 godina radim privatno i ni u jednom trenutku nisam to požalila. U tih  11 godina od prvog dana sam prijavljena na puno radno vrijeme i isplaćivala sam plaću koju sam mogla isplatiti. 2017. godine najniži bruto na koji možemo plaćati doprinose iznosi 5.030,00, a ove 2018. ta osnovica iznosi 5.213,00 - ukupan trošak je cca 6.100,00 - a neto 4.066,00 (zavisno od prireza)..
Država, brižna kakva je, mislila na sve pa i na one kojima je takav namet bio prevelik. Njima je dala mogućnost da isplate manji neto, ali ne i manje doprinose. 
Koliko se sjećam to je prošlo bez puno buke, svatko je radio kako je mogao, oni koji nisu mogli zaposlili su se negdje drugdje i polako odustajali od privatnog posla.

Kako vrag nikada ne spava, tako i naša Vlada stalno smišlja nove "reforme" i odlučili da ni to nije dosta pa su udvostručili iznose. Možda misle da igraju poker (ili nešto drugo gdje se udvostručuju ulozi u nadi da će zaraditi više). U pokeru ili ruletu možda i imaju šanse dobiti više, ali što se tiče mikro i malih poduzetnika sigurno neće, ovdje im je zagarantirani gubitak. Malo nas je koji će to moći podnijeti.

Iz komentara kolega iz nekoliko FB grupa, koje se ozbiljno bave raznim problemima u našem poduzetništu, možda nas je i najviše zasmetalo što nas se stalno predstavlja kao nekoga tko zloupotrebljava i krši zakon. 
Banalna reklama za nagradnu igru "Bez računa se ne računa" nas sve predstavlja u najgorem svijetlu. Čak nas i pas upozorava da nismo izdali račun. Neka se ne uvrijede svi ljubitelji životinja (i ja ih volim), ali nekako mislim da percepcija društva o privatnim poduzetnicima (pogotovo malima) ne bi trebala biti baš tako nisko.

Osim reakcija nas poduzetnika (manjih i većih), HUP, IPRH - Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske, CEA nisam naišla na reakaciju Hrvatske gospodarske komore (mi poduzetnici smo njezini članovi i to ne na dobrovoljnoj bazi, a ne ministarstva i Vlada), razno raznih udruga koje silno vode brigu o dobrobiti naših obitelji (tko s kim, kada, kako i gdje).
Nisam vidjela da je reagirala naša Predsjednica. Ako je sada moderno da političari pokazuju javno emocije, hoće li pustiti koju suzu i za nas male poduzetnike. 


Možda ste pomislili da sam zaboravila kako sam započela post. Nisam. 

Kad ti ministar Marić i naša Vlada serviraju ovakve "reforme" i još gora "objašnjenja" shvatiš kako ni njima nije lako.
Ako je meni bilo teško oguliti 20 kg paprike, kako je samo njima teško guliti nas.
Ili zamislite da ne gulite paprike nego...



Ovo je post bez slika, a razlog je jednostavan. Ajvar još nije u staklenkama.



utorak, 14. kolovoza 2018.

Tko izrađuje moje...

Zapitate li se odakle dolaze stvari koje kupujete?



U zadnje vrijeme polako, ali sigurno, podiže se svijest o kupovanju hrane za koju znamo porijeklo.
Volimo kupovati salatu, omiljeno voće ili meso na placu, od poznatih lokalnih proizvođača.
Držimo do toga da koke koje nam nose jaja sretno i zadovoljno hodaju po dvorištu, love crviće i zdravo se hrane, jer ako se one zdravo hrane i mi se zdravo hranimo. Činimo tako više dobrih djela. Jedemo hranu koja je minimalno tretirana (razno raznim) kemikalijama i brinemo o svom zdravlju. U isto vrijeme podržavamo i lokalne, veće ili manje proizvođače hrane i osiguravamo njima i njihovim obiteljima sigurniju budućnost.

Sva putovanja započinju prvim korakom, pa tako i ovo, ali ne bi smjeli tu stati.
Ako nam je važno da su koke koje nam nose jaja sretne i zadovoljne, ne bi li nam trebalo biti i važno da su sretni i zadovoljni i ljudi koji (anonimno) izrađuju gomilu stvari koje nam svakodnevno trebaju.

Svi volimo kupovati odjeću, želimo da nam se sviđa i da nije preskupa i u tome nema ničega lošeg.
Kada u trgovini gledate lijepu košuljicu, po cijeni više nego prihvatljivoj, najčešće pomislite, za te novce mi se ne isplati to dati šivati (da to pomisle i one koji znaju šivati). Tu bi svi  trebali malo stati i razmisliti? Uz minimalno znanje o ekonomiji i trgovini možemo neke stvari izračunati.
Caru carevo, Bogu božje - 25% ide državi na ime PDV. Iznos se spustio (skoro) za četvrtinu. Ostatak, više manje ovim redom, otpada na - maržu trgovca,  troškove prijevoza i sl. stvari, zarada veletrgovca, eventualno osigurana i nekakva mizerija za neku švelju, šnajdericu koja negdje na drugom kraju svijeta šiva vašu buduću košuljicu. Za koju plaću? Možda za plaću od koje se ne može priuštiti vašu buduću košuljicu, koju upravo šiva. Pitanje, je li od te plaće može prehraniti svoju djecu i osigurati im školovanje da ne moraju za nas šivati jeftine košuljice.
Negdje (možda i ne tako daleko) neko dijete šiva igračke koje će završiti pod nečijim borom. Zamislite da vaš mališan umjesto na igralište, svaki dan odlazi na posao, radi u tvornicama, plantažama, a škola je priviliegija koju nikada neće imati.

Želimo da naši radnici (pa i mi sami) budemo dobro i adekvatno plaćeni za svoj rad. Zar je tako teško to isto željeti i za druge?

Kako možemo to promjeniti?

Ako želimo jesti jaja od zadovoljnih koka, zašto ne bi kupovali  robu od zadovoljnih radnika. Uz sav respekt svim kokama na ovom svijetu, ali nisu one bolje od nas.

Neka roba koju kupujete ima geografsko porijeklo. I da to geografsko porijeklo nosi i nešto višu cijenu, ali možda i ne trebate pet (jednosezonskih) košuljica, možda će vam dvije (kvalitetnije) košulje  biti sasvim dovoljne.
Izgovor da kod nas ne možete sve naći ne drži vodu. Možda nema baš više puno velikih proizvođača, ali ima nas ludih glava (punih ideja) i spretnih prstiju sasvim dovoljno. Naći ćete nas na netu, FB, po sajmovima, pa čak i po nekim dućanima.

Nabavljajte sve što možete od lokalnih (kvalitetnih) proizvođača. Tako povećavamo krug zadovoljnih kupaca i trgovaca. Kada kupite košulji ili igračku (ili nešto treće) od lokalnog proizvođača, tada će i on imati novaca da kupi jaja koja je snijela zadovoljna koka, a vlasnik farme zadovoljnih koka moći će možda nešto kupiti od vas. Možda će nas sve to koštati nešto više, ali zar nismo svi zadnjih mjesec dana pjevali: 
Nije u šoldima sve - nešto moramo ostaviti i za čistu savjest.


Kad uđete slijedeći put u trgovinu zapitajte se: Tko je ovo izradio?

Za nevjerne Tome nekoliko linkova

https://truecostmovie.com/watch/the-true-cost

https://www.youtube.com/watch?v=tANKhmqm_EE

https://www.youtube.com/watch?v=KXWFXeIZY9g

https://www.youtube.com/watch?v=BcI4l3arrHI









petak, 19. siječnja 2018.

Nagradna igra

Iako smo već debelo zakoračili u 2018. i još malo pa potrošili cijeli siječanj, vrijeme darivanja se nastavlja.

Naša kolekcija "Licitar u srcu" grije mnoga srca i u ove hladne zimske dana, a kako nam se bliži Valentinovo, odlučili smo na našoj FB stranici Otkriveno blago napraviti prvu nagradnu igru.









Vaš zadatak je vrlo jednostavan.
Lajkajte našu stranicu Otkriveno blago (ako već niste) i u komentaru napišite kome bi poklonili našu majicu "Licitar u srcu" i zašto.

Najromantičniji komentar nagradit ćemo majicom po izboru.
Vaše komentare čekamo do ponedjeljka 22.01.2018. u 20 sati.

Lijep i ugodan vikend želi vam mala ekipa Otkrivenog blaga.