Pretraži ovaj blog

utorak, 14. kolovoza 2018.

Tko izrađuje moje...

Zapitate li se odakle dolaze stvari koje kupujete?



U zadnje vrijeme polako, ali sigurno, podiže se svijest o kupovanju hrane za koju znamo porijeklo.
Volimo kupovati salatu, omiljeno voće ili meso na placu, od poznatih lokalnih proizvođača.
Držimo do toga da koke koje nam nose jaja sretno i zadovoljno hodaju po dvorištu, love crviće i zdravo se hrane, jer ako se one zdravo hrane i mi se zdravo hranimo. Činimo tako više dobrih djela. Jedemo hranu koja je minimalno tretirana (razno raznim) kemikalijama i brinemo o svom zdravlju. U isto vrijeme podržavamo i lokalne, veće ili manje proizvođače hrane i osiguravamo njima i njihovim obiteljima sigurniju budućnost.

Sva putovanja započinju prvim korakom, pa tako i ovo, ali ne bi smjeli tu stati.
Ako nam je važno da su koke koje nam nose jaja sretne i zadovoljne, ne bi li nam trebalo biti i važno da su sretni i zadovoljni i ljudi koji (anonimno) izrađuju gomilu stvari koje nam svakodnevno trebaju.

Svi volimo kupovati odjeću, želimo da nam se sviđa i da nije preskupa i u tome nema ničega lošeg.
Kada u trgovini gledate lijepu košuljicu, po cijeni više nego prihvatljivoj, najčešće pomislite, za te novce mi se ne isplati to dati šivati (da to pomisle i one koji znaju šivati). Tu bi svi  trebali malo stati i razmisliti? Uz minimalno znanje o ekonomiji i trgovini možemo neke stvari izračunati.
Caru carevo, Bogu božje - 25% ide državi na ime PDV. Iznos se spustio (skoro) za četvrtinu. Ostatak, više manje ovim redom, otpada na - maržu trgovca,  troškove prijevoza i sl. stvari, zarada veletrgovca, eventualno osigurana i nekakva mizerija za neku švelju, šnajdericu koja negdje na drugom kraju svijeta šiva vašu buduću košuljicu. Za koju plaću? Možda za plaću od koje se ne može priuštiti vašu buduću košuljicu, koju upravo šiva. Pitanje, je li od te plaće može prehraniti svoju djecu i osigurati im školovanje da ne moraju za nas šivati jeftine košuljice.
Negdje (možda i ne tako daleko) neko dijete šiva igračke koje će završiti pod nečijim borom. Zamislite da vaš mališan umjesto na igralište, svaki dan odlazi na posao, radi u tvornicama, plantažama, a škola je priviliegija koju nikada neće imati.

Želimo da naši radnici (pa i mi sami) budemo dobro i adekvatno plaćeni za svoj rad. Zar je tako teško to isto željeti i za druge?

Kako možemo to promjeniti?

Ako želimo jesti jaja od zadovoljnih koka, zašto ne bi kupovali  robu od zadovoljnih radnika. Uz sav respekt svim kokama na ovom svijetu, ali nisu one bolje od nas.

Neka roba koju kupujete ima geografsko porijeklo. I da to geografsko porijeklo nosi i nešto višu cijenu, ali možda i ne trebate pet (jednosezonskih) košuljica, možda će vam dvije (kvalitetnije) košulje  biti sasvim dovoljne.
Izgovor da kod nas ne možete sve naći ne drži vodu. Možda nema baš više puno velikih proizvođača, ali ima nas ludih glava (punih ideja) i spretnih prstiju sasvim dovoljno. Naći ćete nas na netu, FB, po sajmovima, pa čak i po nekim dućanima.

Nabavljajte sve što možete od lokalnih (kvalitetnih) proizvođača. Tako povećavamo krug zadovoljnih kupaca i trgovaca. Kada kupite košulji ili igračku (ili nešto treće) od lokalnog proizvođača, tada će i on imati novaca da kupi jaja koja je snijela zadovoljna koka, a vlasnik farme zadovoljnih koka moći će možda nešto kupiti od vas. Možda će nas sve to koštati nešto više, ali zar nismo svi zadnjih mjesec dana pjevali: 
Nije u šoldima sve - nešto moramo ostaviti i za čistu savjest.


Kad uđete slijedeći put u trgovinu zapitajte se: Tko je ovo izradio?

Za nevjerne Tome nekoliko linkova

https://truecostmovie.com/watch/the-true-cost

https://www.youtube.com/watch?v=tANKhmqm_EE

https://www.youtube.com/watch?v=KXWFXeIZY9g

https://www.youtube.com/watch?v=BcI4l3arrHI









Nema komentara:

Objavi komentar