Od ravnih komada stakla koje nije bilo lako započeti rezati, pa sve do lemljenja prošlo je u trenu (barem meni, njima je iščekivanje da završe trajalo ipak malo duže).
U subotu je na redu bila Radmila. Strašna lemilica na kraju i nije bila tako strašna (samo malo vruća) ali je zato zeleni svijećnjak ispunio sva očekivanja.
Danas, u nedjelju, Igor je odlučio da je vrijeme da i on završi svoju lampu. Ovdje je posla bilo malo više, lemilica je išla od ruke do ruke, sa jedne strane stola na drugi i malo po malo lampa je počela dobivati svoj konačni izgled.
Nema komentara:
Objavi komentar